Pristupi li se ovoj, drugoj pobjedi Visagea komparativno-analitički, to bi izgledalo ovako: Visage je počeo ozbiljno, i od triju utakmica koje je dosad odigrao, dvije je pobijedio. Jedina utakmica koju je izgubio jest ona protiv ekipe koja dosad nije izgubila ni jednu utakmicu (Ivicom), i od koje je izgubila i druga jaka ekipa, koja nije izgubila ni jednu utakmicu osim one protiv Ivicoma (Tokić).
Rano je za bilo kakve prognoze, ali usuđujemo se reći da pri vrhu ljestvice neće biti nimalo ugodno.
Pogledajte izjavu Ivana Gogića, čestoga MVP-a ekipe Visage u proteklim sezonama, o utakmici trećega kola protiv Nove TV, koja je završila rezultatom 57:43.
Pripremajući ovu izjavu, postali smo svjesni toga da je treće kolo – bilo kolo poraza dosad neporaženih ekipa (ne računajući Ivicom koji je drugo kolo bio slobodan pa će tek u idućemu kolu moći doseći niz o kojemu govorimo). Pali su tako i Tokić i Sofascore.
A niz o kojemu govorimo jest niz E&Y-a, ekipe koja s najmanje tridesetak razlike svladava svoje protivnike. Onima koji BBL prate od njegovih početaka ovo vjerojatno nije iznenađujuće – jer EY uvijek priušti pravo zadovoljstvo gledanja košarke.
Ovoga su puta, u svojoj trećoj pobjedi zaredom, svladali Sofascore rezultatom 34:61, a za MVP-a utakmice proglašeno je poznato lice njihove ekipe, jedan od vjerojatno najproglašavanijih i najnagrađivanijih njihovih članova – Matija Labaš.
Osim što je treće kolo bilo kolo poraza neporaženih, bilo je i kolo prvih pobjeda. Do jedne je tako došla i ekipa nova u ovoj sezoni, ekipa HRT (m)ANIMALS.
Imali smo priliku gledati jednu zaista prekrasnu utakmicu, u kojoj je i HRT-ov protivnik, Poliklinika HELP-Buljubašić, pokazala što zna, pa je napeto bilo zaista do samoga kraja. Da nije bilo prevelike razlike u drugoj četvrtini, možda bi prva pobjeda pala u tuđe ruke.
Kako bilo, ovakav tijesan rezultat, 39:43, zacijelo daje vjetar u leđa ekipama.
Lice MVP-a utakmice vjerojatno ne treba posebno predstavljati, a u nastavku pogledajte njegovu nadasve šarmantnu izjavu.
Ivicom je u trećemu kolu upisao još jednu, drugu pobjedu, a osobito je važna kada je stavite u kontekst toga tko im je bio protivnik. Prekinuli su tako niz pobjeda ekipe Tokić, a Tomislav Boras prekinuo je pak niz Bože Jukića kao MVP-a susreta (iako, ako pogledate Božinu statistiku za ovu utakmicu, ne možete ne primijetiti njegovu izvsnost).
Zaista tijesno, 61:58, ali dovoljno za prestiž na ljestvici, zahvaljujući, što je također vidiljivo iz statistike cijele ekipe, kao što je Tomislav i rekao – timskoj igri.
I u trećemu je kolu Miron Češkić proglašen za MVP-a utakmice, i to jedne fantastične koja je, kako sam kaže, nalikovala borbi u finalu druge sezone. Ipak, u nečemu se važnome razlikovala: ovaj susret Pevexa i Končara završio je, ipak, pobjedom Končara 59:51 (nešto tjesnije no u finalu (36:59 za Pevex)). Češkić, koji je postigao uvjerljivo najviše poena, njih 27, izjavu je zaokružio nastavljenom potragom za Tonijem Lončarom. Je li Toni suvremeni Godot – valjda ćemo saznati do kraja sezone ;). Kako se Češkiću žurilo, za njega je izjavu dao Marko Mijač (Končaru nešto često nestaju igrači).
Tomislav Boras, Ivicom (nagradu preuzeo Tomislav Šiptar)
