Četvrta ekipa u našem 𝙩𝙝𝙚 𝙗𝙚𝙨𝙩 𝙤𝙛 ujedno je i 𝙩𝙝𝙚 𝙗𝙚𝙨𝙩 𝙤𝙛 𝙩𝙝𝙚 𝙗𝙚𝙨𝙩 𝙤𝙛 
. Za RWE Energiju na prvu bi se moglo reći da vrijedi ona stara narodna “tiha voda brege dere”, ali evo zašto to vrijedi samo na prvu.
U regularnom dijelu sezone činilo se kao da nisu imali neki kontinuiran niz pobjeda, kao što je to imala ekipa Ernst&Young. Ali, kada pogledate bolje, poraze su doživjeli samo u trima kolima (2., 4. i 7.), i to od vrlo jakih ekipa: najvećeg rivala, ekipe Ernst&Young, potom od Atlantic Grupe te od SportMixte. Zadnjoj su se ekipi osvetili u polufinalu, kada su joj rezultatom 74:49 onemogućili da se natječe u finalu, a prvoj na najslađi mogući način: u samome finalu, oduzevši im naslov prvaka pred nosom.
Iako su do finala došli utakmicama razigravanja, ili možda baš zahvaljujući tome, neprekinuti niz pobjeda od 8. kola do samoga finala rezultirao je i brojnim proglašenjima MVP-a utakmica. Zanimljivo je da su se na tom 𝑤𝑎𝑙𝑙 𝑜𝑓 𝑓𝑎𝑚𝑒 izmjenjivala dvojica njihovih igrača: Danijel Jukić (2., 3. i 6. kolo te polufinalna utakmica) i Ivan Morić-Moka (1., 5., i 8. kolo, oba kruga razigravanja te finalna utakmica).
Već spomenuti Ivan Morić, ime koje ćete sigurno još dugo pamtiti, istaknuo se kao najbolji pojedinac ne samo svoje ekipe, već i cijele sezone. Prvi na ljestvici poretka igrača svoje ekipe, ujedno je i jedini igrač proglašen za MVP-a kola (5.). Nakon odigranih devet kola bio je drugi na ljestvici poretka svih igrača (s tek 12 poena manje od prvoplasiranog Karla Mandića (SportMixta), a zahvaljujući utakmicama razigravanja, uspeo se na prvo mjesto, daleko iza sebe ostavivši i Brunu Horvatina (Pevec) i Karla Mandića. Zadivljujućih 227 poena donijela su mu status i priznanje najboljeg strijelca sezone.
Ali tu nije kraj lovorikama za ovoga igrača! Iako je tijekom prve sezone Lige zabio tek dvije trice, na natjecanju u sklopu ALL STAR utakmice organizirane u siječnju bio je najbolji tricaš! Treba li posebno objašnjavati zašto je upravo Ivan Morić proglašen za MVP-a sezone?
Ovakav uspjeh ekipe sigurno valja zahvaliti i drugim igračima koji nisu dospjeli pod svjetla reflektora, ali je iz njihove statistike očito da su dali velik doprinos na putu do prvoga mjesta: to su, redom, Stjepan Jukić, drugi na ljestvici poretka igrača ekipe RWE Energija, Branimir Samardžić, Branimir Jelić, Krešimir Subotić, Mihael Plazanić, Anto Šapina, Tomislav Radoš, Krunoslav Kaurić, Boris Bašić, Andrej Cigoj, Marko Ćurin, Sime Zubčić i Mislav Jureković.
I nije slučajno, nego namjerno preskočen, jer zaslužuje svoj odlomak ovoga teksta, voditelj Miroslav Čorda koji bi zasigurno dobio priznanje za najboljega voditelja da su se kojim slučajem dodjeljivala dva takva priznanja: njegovo vodstvo bilo je očito u svakoj utakmici i više je nego zavrijedio primiti (najveći) pehar i priznanje za prvo mjesto uime svoje ekipe.
RWE Energija (Rwe Zagreb) još je jedan dokaz koliko su timski rad i dobro vodstvo preduvjet za velike uspjehe – a upravo im na tome, prije svega, iskreno čestitamo!